Kratka
povijest srednje i istocne Europe
Od
Tridesetogodišnji rat do Eugen Savojski
Povijesti
Europe u sedamnaestom stoljecu bila je u znaku dvoje velikih
sukoba. S jedne strane, sukob izmedu protestanata i katolika,
koji su zahvatili gotovo svim zemljama kontinenta tijekom
Tridesetogodišnjeg rata (1618 - 1648), i drugo, u tijeku
borba protiv unaprijed Otomanskog carstva za vrijeme drugoj
polovici stoljeca pokušali proširiti svoje teritorije
na Balkanu na zapadu. Zapadno od kontinenta, kraljevstvo Francuska
pod Louis XIII i Louis XIV aspiriranim za hegemoniju u Europi,
pokušava ugušiti raste moc Habsburgovaca u kraljevstvima
Španjolska i Njemacka.
Kao rezultat toga, i sukoba izmedu Francuske i Španjolske,
Francuske osvojili teritorije duž Rajne i formirao savez
sa Osmanlijama. Engleskoj i Nizozemskoj, nove gospodarske
sile takoder intervenirala. U borbi za nezavisnost od Nizozemske
na španjolskom monarhije razvili novu tehniku macevanja
kao rezultat vojnih reformi Orange, kroz strucno usavršavanje
koja je uzrokovala trupe da se više agilan i stabilan.
Do pocetka sedamnaestog stoljeca, carske vojske raznolik opreme
i bili su regrutirani samo za vrijeme trajanja kampanje. Samo
neki od tada su pretvoreni u vojsku placeni.
Zbog kontinuirani nedostatak sredstava cara, financiranje
trupa je napravio, u dijelu, kroz poslovanje rata kao generalisimus
Albrecht vojvode od Mecklenburg (tzv. Wallenstein). Mirovnim
ugovorima od Osnabrück i Münsteru (takoder poznat
kao "mir Vestfalija") je završio Tridesetogodišnji
rat u 1648. U usporedbi s vojskama srednje Europe, osmanlijska
vojska bila organizirana u potpuno drugaciji, i opremljeni
neobicnim oružjem (kao što je refleks luk i strijele).
U svojoj novoj razvoj zapadno od šezdesetih godina sedamnaestog
stoljeca, bio je poražen na 1 kolovoz 1664 u Mogersdorf
u blizini St. Gotthard, na obalama rijeke Raab.
To je, medutim, dvadeset godina kasnije, kada napredak Osmanlija
ušao odlucujucu fazu. U 1683, turska vojska pod vodstvom
velikog vezira Kara Mustafa napredni do vrata Beca. Opasnost
od carskog kapitala staviti na rizik u Srednjoj Europi. To
je bio samo 12. rujna 1683 kada je vojska od carskog vojnika
pridružio Njemackoj i Poljskoj mogao lift opsade Beca.
To je prekretnica i napravio Turci poceli opadati.
Nakon odlucne bitke Zenta u rijeci Theiss (1697) i mirovnog
ugovora iz Karlowitz u 1699, oporavila velik dio Ugarske i
Transilvanije sve. Ovi uspjesi su uglavnom zbog vojnih i diplomatskih
genija princa Eugena Savojskog (1663 - 1736), cija dostignuca
su pridonijeli u prvoj trecini osamnaestog stoljeca kako bi
Austrija veliku moc.
Poster:
Srednja Europa 1890
(Habsburška monarhija)
91x
68 cm
Stanje:
Novo
Jezik: Engleski
Osamnaestog stoljeca (do 1790)
Osamnaestog
stoljeca je vrijeme za nastavak sukoba izmedu europskih sila,
samo prekinut Francuske revolucije. To je osobito borba za
prevlast izmedu Francuske, Engleske, Austrije, Rusije i Pruske.
Kuca Habsburg ostaju bez djece, u 1700 († Carlos II),
došlo je do ogromne snage vakuum u Europi i šire.
U ratu španjolske sukcesije (1701-1714), Austrija i Francuska
su se borili za prijestolje, koji je bio privremeno bez suverena.
Unatoc slavna pobjeda carske vojske pod zapovjedništvom
princa Eugena Savojskog, rat je konacno odlucila položaj
u Engleskoj. Engleska u pocetku imali podršku Habsburgovci,
ali bojeci se svoje hegemonije onda prisiljeni podjelu nasljedstva
izmedu dviju zaracenih država. Car Karlo VI je osvojio
južni dio Nizozemske i posjeda Krune Aragona u Italiji.
Takoder, kretanja na Balkanu su posljedice. Pobjeda Prince
of Savoy u Peterwardein i Beogradu u ratu protiv Osmanlija
(1716-1718) znaci maksimalno ekspanzija za Habsburške
monarhije i njen status kao velika europska sila. Izmedu 1733
i 1738 nakon rata poljski nasljede. Car Karlo VI izgubio gotovo
sva podrucja je postigla u 1718 u novom ratu protiv Turaka
(1737-1739). Borba u savezu s Rusijom, ciji je utjecaj rastao.
Kroz pragmaticni sankciju Karla VI uzalud pokušavao osigurati
nasljedstvo svojoj kceri Marije Terezije.
U ratu za sukcesiju Austrije (1740-1748), Marija Terezija
je morala braniti svoje baštine protiv gotovo svih suverenih
susjeda. Na vrhu popisa njegovih neprijatelja bila je King
of Prussia, Fridrik II, koji je morao ustupiti Silesia - samo
gubitak na njihovu zemlju. Kao rezultat toga, Prusija uspio
ostvariti veliku moc status u Europi. Kada je Austrija, uz
podršku Rusije i Francuske, pokušao opet, bezuspješno,
vratiti iz Pruske Šleske, pokrecu Sedmogodišnji
rat (1756-1763). Na kraju, Fridrik II je bio u mogucnosti
osigurati Šleskoj.
Taj rat duboko promijenio sustav savezništva s medunarodnim
posljedicama: Od rata španjolske sukcesiji, Francuska
morala ustupiti mnogo trgovini s Amerikom u Englesku. Ovaj
put Engleske zarobljeni francuski kolonije u Indiji i Sjevernoj
Americi, osiguravajuci status svjetske moci. U kasnom osamnaestom
stoljecu je bio posljednji rat Austrije protiv Turaka (1788-1791).
Car Josip II - u savezu s Rusijom - bio je pobjednik, a 1789,
feldmaršal Laudon reconquered Beogradu.
Poster:
Papirnati Novac 1867-1918
(Habsburška monarhija)
91x
68 cm
Stanje:
Novo
Jezik: Engleski
U Austriji i Europi 1789-1866 rat s Francuskom sve
do 1848
Pred
kraj njegove vladavine Josipa II je poceo još jedan rat
protiv Turaka, koji je završio s web ponovno u Beogradu
(1789). Ova pobjeda je bila više važna za Austriju
Francuske revolucije, koja se dogodila u isto vrijeme. U Parizu
14. srpnja 1789, Angry Mob uzeo Bastille zatvor i simbol mrzio
države vladavine Luja XVI.. U travnju 1792, Francuska
je objavila rat Austriji i Habsburške Monarhije formiran
prvi koalicija s Pruskom i Engleske.
Rat završio u 1797 nakon poraza Saveznika. Austrija je
izgubila svoje teritorije u zapadnoj Europi i Lombardija,
ali je osvojio Veneciju. U ovom ratu, francuski general pod
nazivom Napoleon Bonaparte sve vecu pozornost. Austrija je
pak temelji svoje nade na vojne talente brata cara Franje
II, nadvojvoda Karlo, koji je osvojio niz bitaka, ukljucujuci
tu i Wurzburg (u 1796). Rat Drugog koalicije, posebno izmedu
Austrije, Rusije i Francuske je izbio 1799. Mir Luneville
je završen. Francuska Napoleona, koji je okrunjen za
cara 1804, jasno je težio europske hegemonije. Kao rezultat
toga, Austrija i Rusija objavila rat Francuskoj u 1805. Bitka
kod Austerlitza (u južnoj Moravskoj) i mira Pressburgu
(Bratislava) završila rat. Austrija je morala ustupiti
Tirol u Bavarsku, saveznika Francuske. U 1806, car Franjo
II (1768-1835) bio je prisiljen odreci se krune Svetog Rimskog
Carstva i vladavine kao kralj Franjo I. u Austriji.
Godine 1809, Habsburške monarhije tražio nezavisna
inicijativa. Unatoc mnogo godina sukoba s Francuskom i njenih
saveznika, Austrije spremnost da se više cinilo žrtve
cvrst. Uzorku od nacionalnog entuzijazma je formiranje vrsta
milicije (Landwehr). U kampanji, koja je trajala od travnja
do srpnja, nadvojvoda Karlo pobijedio u bitci kod Aspern (21-22
svibnja 1809), ali je pretrpjela poraz u odlucnu borbu za
Deutsch-Wagram (5 / 6 srpnja 1809 ).
Mir Schönbrunn napravio Austrija je izgubila velika podrucja.
Medutim, Habsburgovci došli u koaliciju s Rusijom, u
Pruskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji u 1813. Napoleonova
sudbina je odluceno u bitci naroda u Leipzigu od 16. do 19.
listopada 1813. Krajem ožujka 1814 saveznicima išli
u Pariz, Napoleon je abdicirao i. Becki kongres održan
je izmedu studenog 1814 i lipnja 1815, a obnovljena granica
Europe. Pokušaj restauracije Napoleona, koji je poražen
u bitci kod Waterlooa i protjeran, to je bio samo manji incident.
Dana 20. studenoga 1815 Drugi ugovor potpisan je mir u Parizu.
Nekoliko godina nakon kongresa u Becu, medutim, porasli revolucionarne
tendencije u mnogim europskim zemljama, kao rezultat znatne
socijalne i nacionalne napetosti. Dana 13. ožujka 1848,
revolucija konacno izbio je u Austrijskom carstvu. U Pragu
revolucije brutalno je ugušen, dok je u Becu pobunjenika
uspjeli u izradi carske i kraljevske vojske (kuk, kaiserlich
und königlich), stacioniran u gradu, povukla.
Glavni grad carstva jedino mogao biti ponovno u listopadu
s masivnim vojnim napor princa Windischgrätz bek i bek
Jellacic porucnik Jose Conde. Situacija u Madarskoj i Italiji
bio je vrlo osjetljiva.
Radetzky
i njegovo vrijeme (1848-1866)
Nekoliko
godina nakon Becki kongres u 1814/15 rastao revolucionarne
tendencije u mnogim europskim zemljama, kao rezultat ozbiljne
socijalne i nacionalne napetosti. Vec desetljecima, Austrija
je "pod kontrolom" politici Europske unije, takoder
suzbijanju liberalne tendencije unutar carstva.
Dana 13. ožujak 1848 izbila revolucija u razlicitim dijelovima
Austrije, Pragu i Becu, u Madarskoj iu SAD-Lombardo Veneto.
Talijanske pokrajine u Kraljevini Sardiniji, intervenirala
u korist pobunjenika. Feldmaršala Radetzky porazio Sardinians
nakon kratke kampanje. Sljedece godine Sardinians proglasio
drugom ratu i bili su poraženi na Mortara i Novara. Venecija
je samo predao 24. kolovoza 1849. Situacija je najteža
u Madarskoj: U prosincu 1848 Madara je proglasila svoju neovisnost
od Austrije i može samo biti poražen na 3. listopada
1849 uz pomoc Rusije. U Becu revolucionarni epizoda se dogodila
u ožujku i pocetkom listopada 1848 koji je završio
sa povlacenje carske i kraljevske vojske.
Na kraju mjeseca vratio s velikim vojnim napor od bek Prince
Windischgrätz i ban Hrvatska, Porucnik feldmaršal
grof Jellacic. Suocen s teškim stanjem na kraju 1848,
cara Ferdinanda I. abdicirao u korist svog necaka Franje Josipa
I. 2. prosinca. U pocetku mladi car htio nastaviti koristiti
austrijske vojske za održavanje reda u Europi, ali nisu
uspjeli u 1859. U ratu protiv Kraljevine Pijemont-Sardinije,
koja je imala potporu francuskog cara Napoleona III, austrijske
trupe su poraženi u Magenta i Solferino (lipanj 1859).
Habsburgovci su bili prisiljeni ustupiti Lombardija. U 1864
Austrije i Pruske objavio rat Danskoj zajedno, težak
da biste dobili kneževine pokrajine Schleswig Holstein
i vladali njime. Austrija, pod zapovjedništvom porucnika
feldmaršal Gablenz izašao kao pobjednik u bitki
za Oeversee i Veile, te u 1865 Austrije i Pruske primio Schleswig
Holstein. To je bio ne samo podjela tih podrucja koja je uzrokovala
sukob izmedu dvije pobjednicke sile.
Dana 8. travnja 1866 Pruska sklopila savez s Italijom protiv
Austrije. Dana 24. lipanj 1866 Južna austrijske trupe
pod zapovjedništvom nadvojvode Albrechta osvojio bitke
Custozu (južno od jezera Garda). Odlucujuce bitke, medutim,
bio je borio na sjeveru. Dana 3. srpnja, nakon nesretnog niza
bitaka, austrijska je vojska na sjeveru, pod vrhovni zapovjednik
(Feldzeugmeister) Benedek, pretrpio poraz u bitki kod Königgrätz
(Hradec Kralove, istocno od Praga).
Mir u Pragu od 22. kolovoz 1866 je završio rat. Kao rezultat
toga, Austrija je morala napustiti germanskih Konfederacije.
Cara
Franje Josipa Sarajevu i (1867-1914)
Buduci da je poraz od Austrije u ratu protiv Pruske 1866,
Habsburgovci izgubio mnogo svog utjecaja na politiku njemackih
država, razlog više da hitno stvoriti stabilnu politicku
strukturu za svoje provincije. Najozbiljniji problem je Madarska.
Nakon revolucije 1848 i 1849 zemalja krune Madarskoj, naime
Madarskoj, Slovackoj, Hrvatska i Transilvanije morao ustupiti
neke njihove autonomije i bili su podložni strogoj civilnim
i vojnim, nešto što može biti samo privremeno
rješenje.
Godine 1867, nakon dugih pregovora bila je Austro-ugarske
nagodbe (Ausgleich), potpuno reorganizaciju odnosa izmedu
pokrajina ugarske krune i ostatak Carstva. Od tada Habsburške
monarhije bio je podijeljen u austrijskim pokrajinama (Cisleithania)
i madarski provincijama (Transleithania), podijeljena Leitha
rijeke. Svaka zemlja mora imati svoj uprave i svoje regionalne
parlamente. Od 1867 on ce suradivati samo tri zajednicka podrucja:
vanjske politike, fiskalne politike i obrane. Samo u tim podrucjima
bili su ministri gore. Obveza je imao ogromne posljedice za
vojnu.
Tada su stvorili jednu carske i kraljevske vojske (kuk) i
jedan ratne mornarice. Teritorijalna stražari su formirane
Kraljevine Madarske (Honved) i Landwehr u austrijskom dijelu
dvojne monarhije. Razdoblje mira izmedu 1867 i 1914 bio je
prekinut od strane jedne vojne incident koji je trebao biti
zapamcen kao okupacija kampanje u Bosni i Hercegovini, 1878.
Bosna i Hercegovina, nekad u sklopu Osmanskog carstva, bili
su okupirali austro-ugarske trupe. Godine 1908, ta su podrucja
bila prilogu u cijelosti. Osim toga, Austro-Ugarske Monarhije
sudjelovali samo neizravno u igri snage u Europi.
Koalicija izvorno formirana Austro-Ugarske i Njemacke (Dual
saveza, 1879), postao je tzv Triple Alliance s Italijom 1882.
Godine 1908, Austro-Ugarska je postao ukljuceni u sukobima
na Balkanu. Nakon nekoliko desetljeca bio je 1867 Kompromis
nije bio zadovoljavajuce rješenje. Potrebe jedanaest
naroda monarhije ocito nije mogla ispuniti kroz nove i radikalne
restrukturiranje Carstva. Buducih prijestolonasljednika, nadvojvodu
Franca Ferdinanda takoder imao velika ocekivanja da riješi
taj problem.
Cara Franje Josipa, medutim, nije dala dovoljno politicke
odgovornosti za njegov necak, zatocene u vojnu ulogu koja
je ukljucivala vojska vrhovnim zapovjedništvom samo u
slucaju rata. Posjetom Sarajevu, dana nedjelja 28 lipanj,
1914, srpskih nacionalista ubio Franca Ferdinanda i njegove
supruge.
Prvi svjetski rat kraj Habsburške monarhije
Austro-Ugarska krivi krivi za atentat na Franca Ferdinanda
i njegove supruge u Sarajevu da Srbija, tako da ce Srbija
biti obuzdan. Austro-Ugarske poslao ultimatum Srbija. To je
bio mobiliziran i dobio potporu iz Rusije. Dakle, rat je postao
ogranicen rat izmedu saveza blokova krajem srpnja 1914 party
s Austro-Ugarske, Njemacke i, od listopada 1914, Osmanskog
carstva (formiranje Centralne sile), za druga Srbija, Rusija
i njezini saveznici Francuskoj i Velikoj Britaniji (formiranje
Antanta).
Austro-Ugarska je koncentrirana svoje vojne akcije na Balkanu
iu Galiciji, Poljskoj, dok je Njemacka tražila za poraz
Francuske. Oba nije uspio, Austro-Ugarska u Srbija i Galiciji,
a Njemacka na zapadu. Vec krajem 1914 morali staviti sve snage
za obranu od ruske invazije, izbjegnuta opasnost tek nakon
Gorlice-Tarnow ofenzivu svibnja 1915. To je u ovom mjesecu
kada je Italija objavila rat Habsburške Monarhije. Unatoc
patnji poraza, Austro-Ugarske, Njemacke i Bugarske, koje su
se prikljucile savez u jesen 1915, postigla znacajne vojne
pobjede.
Rano u 1916 Austro-Ugarska je poražena od Italije pokušati
uvredljive iz Južnog Tirola. Tijekom rata iscrpljivanja
u Soce vodila jednoj bitci nakon drugog do kraja 1917. Na
istoku, medutim, Rusija bi mogao biti zaustavljen do revolucije
iz 1917 nije boljševici potpisali primirje i mir u Brest-Litovsku.
Takoder Rumunjska, koja je objavila rat Centralnih sila u
rujnu 1916, bio je poražen. U listopadu i studenome 1917
austro-njemackih snaga napokon pobijedio u 12.
Soce borbu protiv Italije. Vojne prilike ipak prikriti sve
kaoticno stanje unutar Njemackog carstva, a posebno u Austro-Ugarskoj.
Opskrba kriza imala strašne posljedice. Austro-Ugarske
Monarhije imala ozbiljnih problema zbog svoje nacionalnosti
i na miru, u vrijeme rata bio je oko razbiti. Nakon smrti
cara Franje Josipa u studeni 1916 njegovog nasljednika, cara
Karla I. trudio uzalud da mira. U 1918 štrajkovi i nemiri
su širili.
Dana 15. lipnja 1918, Austro-Ugarska Posljednji pokušaj
da se silom vojne odluke, ali ofenzive na rijeci Piave bio
je neuspješan. U jesen 1918 dvojne monarhije poceo raspadati,
i nije mogao zaustaviti raspad vojske. Dana 3. studenog 1918
Austro-Ugarska potpisale primirje u Giusti vili u blizini
Padove, u vremenu od vec formiranih nacionalnih država
sljednica. Karti Europe bila transformirana zauvijek.
Historical
Maps of CEE (in German)
|
